Ostavinski postupak u BiH: pokretanje, sud, notar i troškovi

Šta je ostavinski postupak

Ostavinski postupak je vanparnični sudski postupak u kojem se nakon smrti neke osobe utvrđuje: ko su njeni nasljednici, šta čini zaostavštinu (imovinu, prava i obaveze) te koliki dio pripada svakom nasljedniku. Rezultat postupka je rješenje o nasljeđivanju.

U Federaciji BiH ovu materiju uređuje Zakon o nasljeđivanju u FBiH („Službene novine FBiH”, broj 80/14), a na sam tok postupka primjenjuju se i pravila vanparničnog postupka te Zakon o notarima FBiH.

Važno je razumjeti da nasljednik stiče nasljedstvo u trenutku smrti ostavioca (po sili zakona). Ostavinski postupak i rješenje to pravo samo formalno utvrđuju i omogućavaju upis u javne evidencije.

Kako se pokreće postupak — smrtovnica

Postupak se u pravilu pokreće po službenoj dužnosti. Kada nastupi smrt, matičar koji upisuje smrt u matičnu knjigu umrlih sastavlja smrtovnicu i dostavlja je nadležnom ostavinskom sudu.

Smrtovnica sadrži podatke o:

• umrloj osobi (ostaviocu),
• članovima porodice i mogućim nasljednicima,
• imovini koja ulazi u zaostavštinu (nekretnine, računi, vozila, potraživanja).

Ako smrtovnica ne može biti sastavljena, postupak se može pokrenuti i na osnovu izvoda iz matične knjige umrlih. Nasljednici mogu i sami dostaviti podatke i dokumentaciju, čime ubrzavaju postupak.

Nadležni sud i notar kao povjerenik

Za ostavinski postupak stvarno je nadležan Općinski sud. Mjesno je nadležan sud prema posljednjem prebivalištu (ili boravištu) ostavioca — za područje Kantona Sarajevo to je najčešće Općinski sud u Sarajevu.

Sud u pravilu povjerava provođenje postupka notaru kao povjereniku suda. Notar:

• zakazuje i vodi ostavinsku raspravu,
• poziva nasljednike i uzima nasljedničke izjave (izjava o prihvatanju ili odricanju od nasljedstva),
• utvrđuje sastav zaostavštine i krug nasljednika.

Ako među nasljednicima nema spora o odlučnim činjenicama, notar donosi rješenje o nasljeđivanju. Ako se pojave sporne činjenice (npr. valjanost testamenta, sastav imovine, ko je nasljednik), notar vraća spis sudu, a sud stranke može uputiti na parnicu da spornu činjenicu riješe u posebnom postupku.

Nasljedni redovi

Kada nema (valjanog) testamenta, primjenjuje se zakonsko nasljeđivanje po nasljednim redovima. Osnovno pravilo je: bliži nasljedni red isključuje dalji.

Prvi nasljedni red

Ostavioca nasljeđuju djeca i bračni partner, i to na jednake dijelove. Zakon o nasljeđivanju FBiH sa bračnim, pod zakonom određenim uslovima, izjednačava i izvanbračnog partnera. Ako je dijete umrlo prije ostavioca, njegov dio nasljeđuju njegovi potomci (unuci) — po pravu predstavljanja.

Drugi nasljedni red

Ako ostavilac nema potomaka, nasljeđuju roditelji i bračni partner. Bračni partner dobija polovinu, a roditelji drugu polovinu na jednake dijelove. Ako roditelj nije živ, njegov dio prelazi na njegove potomke (braću i sestre ostavioca).

Treći nasljedni red

Ako nema ni bračnog partnera ni nasljednika prethodnih redova, nasljeđuju djedovi i bake te njihovi potomci.

Nužni dio

Sloboda raspolaganja testamentom nije neograničena — ograničava je nužni dio. To je dio zaostavštine koji pripada nužnim nasljednicima bez obzira na sadržaj testamenta.

• Uvijek nužni nasljednici: potomci, usvojenici i njihovi potomci te bračni partner.
• Uslovno nužni nasljednici (samo ako su trajno nesposobni za rad i bez nužnih sredstava za život): roditelji, a u zakonom određenim slučajevima i drugi bliski srodnici.

Visina nužnog dijela iznosi, u pravilu, polovinu onoga što bi nasljedniku pripalo po zakonu (za potomke i bračnog partnera), odnosno trećinu za ostale nužne nasljednike. Ako je testamentom nužni dio povrijeđen, nužni nasljednik može tražiti njegovu zaštitu.

Rješenje o nasljeđivanju i žalba

Postupak se okončava rješenjem o nasljeđivanju kojim se utvrđuje:

• ko su nasljednici i njihovi nasljednički dijelovi,
• šta čini zaostavštinu,
• eventualni legati i prava trećih osoba.

Na rješenje je, u pravilu, dozvoljena žalba u roku od 15 dana od dostave. O žalbi na rješenje suda odlučuje Kantonalni sud u Sarajevu. Kada protekne rok, rješenje postaje pravomoćno.

Upis u zemljišnu knjigu

Pravomoćno rješenje o nasljeđivanju je osnov za upis prava vlasništva na nekretninama u zemljišnu knjigu. Rješenje se dostavlja zemljišnoknjižnom uredu nadležnog općinskog suda radi provođenja upisa.

Za nasljednika je upis deklaratorne prirode (vlasništvo je stekao smrću ostavioca), ali je praktično neophodan za dalji pravni promet — prodaju, uspostavu hipoteke ili novu diobu nekretnine. Ako ima više nasljednika, oni mogu zaključiti i ugovor o diobi nasljedstva.

Okvirni troškovi

Troškovi zavise prije svega od vrijednosti zaostavštine. Najčešće uključuju:

• sudsku taksu na rješenje (prema propisima o sudskim taksama Kantona Sarajevo),
• notarsku nagradu prema važećoj notarskoj tarifi (raste s vrijednošću imovine),
• eventualne troškove procjene vrijednosti imovine,
• naknade za upis u zemljišnu knjigu,
• porez na nasljeđe i poklon — kantonalni prihod; nasljednici prvog nasljednog reda su u pravilu oslobođeni ovog poreza.

Tačan iznos se ne može navesti unaprijed bez uvida u vrijednost i sastav zaostavštine.

Uloga advokata

Iako je ostavinski postupak zamišljen kao jednostavan, u praksi zna biti složen — naročito kod nejasnog kruga nasljednika, testamenta, neupisanih nekretnina ili imovine u inostranstvu. Advokat može:

• savjetovati o prihvatanju ili odricanju od nasljedstva i posljedicama tih izjava,
• zastupati nasljednika na ostavinskoj raspravi kod notara,
• štititi nužni dio i zastupati stranku u eventualnoj parnici,
• sastaviti ugovor o diobi i pomoći kod upisa u zemljišnu knjigu.